..........
Život je prekratak da biste:
-se ustezali nekome koga volite reći da ga volite
-stalno razmišljali što će drugi reći o vama
-se mučili nepotrebnim osjećajem krivnje
-odustali da radite ono što stvarno volite
-propustili poželjeti nešto kada spazite zvijezdu kako pada
-živjeli sa pogrešnim ljudima nadajući se kako će se promijeniti

Image hosted by TinyPic.com
P.O.D. – alive

Everyday is a new day
I’m thankful for every breath I take
I won’t take it for granted
So I learn from my mistakes
It’s beyond my control, sometimes it’s best to let go
Whatever happens in this lifetime
So I trust in love
You have given me peace of mind

chorus:
I feel so alive for the very first time
I can’t deny you
I feel so alive
I feel so alive for the very first time
And I think I can fly

Sunshine upon my face
A new song for me to sing
Tell the world how I feel inside
Even though it might cost me everything
Now that I know this, so beyond, I can’t hold this
I can never turn my back away
Now that I’ve seen you
I can never look away

chorus

bridge:
Now that I know you (I could never turn my back away)
Now that I see you (I could never look away)
Now that I know you (I could never turn my back away)
Now that I see you (I believe no matter what they say)
Image hosted by TinyPic.com




Image hosting by TinyPic Image hosting by TinyPic Image hosting by TinyPic Image hosting by TinyPic Image hosting by TinyPic Image hosting by TinyPic Image hosting by TinyPic Image hosting by TinyPic Image hosting by TinyPic Image hosting by TinyPic Image hosting by TinyPic Image hosting by TinyPic Image hosting by TinyPic

Ljubav je pobjeda snova nad stvarnošću.

petak, 05.10.2007.

Ljudi često teško ostvaruju svoje ciljeve. Bilo da su spriječeni u tome, bilo da odustaju ili...što ih god već natjera da prekriže neku mogućnost. Srećom, tako nije kod mene. Ja svoj cilj ostvarim ako mi je dovoljno važan. Problem je u tome što je teško naći dovoljno važan cilj. Problem je u tome što je teško naći važan cilj. Problem je na kraju krajeva što je teško naći cilj.
Ove godine sam uspjela ostvariti par meni važnijih ciljeva. Uspjela sam završiti srednju ( nije da sam imala većih problema oko toga ali eto :)), upisati fax, vidjeti da mogu pružiti puno više nego što sada pružam, uspjela sam biti iskrena prema sebi i kad je to boljelo i uspjela sam biti zadovoljna sobom.
I onda se nametnulo pitanje. Što sad?
Naravno da mi je i dalje cilj pogledati maraton Disneyevih ciljeva (iako mi je jedna osoba rekla da to nikad javno ne obznanjujem :)), njušiti što više cvijeća putem...No, da ne nabrajamo sad :P
Cilj za danas? Napisati post.
Over and out.

- 18:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.09.2007.

ah, štafeta, pa da vidimo kako će to ići

Image and video hosting by TinyPic
5 OSNOVNIH KARAKTERISTIKA O MENI:
proždrljiva
nekad asocijalna
introvertirana
nemam pojma što želim
odlutam usred recenice

5 RECENICA O MENI:
spašavam kukce, puževe sa ceste, mrave od utapljanja
teško puštam ljude blizu sebe
lijek za sve je čokolada i crtanje u 3 sata po noći
podcjenjujem se i znam to
volim njušiti stvari, bilo to cvijeće ili stare knjige, njušenje je moja furka :P

PITALICE:
ISTINA ili LAZ:ovisi o onome tko slusa
MRZNJA ili OPROST- oprost
MOTOR ILI AUTO- noge
UCENJE ili PUTOVANJE- učenje kroz putovanje
KOMPJUTER ili LAPTOP- kompjuter

KAD BI MI ZLATNA RIBICA MOGLA ISPUNITI 3 ZELJE,TO BI BILE:
mogućnost da prihvatim stvari kakve jesu, više duge za sve, treću bih sačuvala jer jedna želja više uvijek dobro dođe :)

STO ME NA LJUDIMA PRVO PRIVLACI:
osmjeh koji im osvjetla lice

GDJE SE VIDIM U BUDUCNOSTI:
i'll be around :)

BEZ KOJIH LJUDI NEMOGU ZAMISLITI SVOJ ZIVOT:
bez svih onih koji mi svaki dan daju nove razloge da volim što sam baš tu u baš ovo vrijeme i dopušteno mi je biti makar mali dio njihovog života

STAFETU PROSLJEDUJEM
onima koji žele podijeliti sebe

- 21:45 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 10.03.2007.

are we there yet?

I tako sam i ja posjetila našu metropolu. Put busom je trajao neka 4 sata za vrijeme kojim sam se otimala s mamom za zadnje komadiće čokolade, poslušala sve pjesme koje sam ponijela, ukočila vrat gledajući film, pjevala temu Ulice Sezam...
Stigle smo predvečer. Uspjele se izgubiti u roku od 15 minuta :P "Kojim tramvajem trebamo sad do hotela?"
"Peticom."
"Jesi sigurna?"
"Ma sto posto."
I onda smo izašle nakon tri stanice, vratile se natrag i upale u pravi tramvaj.
Drugi dan smo odlučile ići pješke od tetinog stana do King Crossa. Ljubazno smo pitale dvije tete kako da dođemo do tamo. Nakon što su nam objasnile šokirale su se kad su shvatile da mi mislimo do tamo pjehe.
"Kak? Pa imate pol sata hoda do tam!"
Nakon toga smo šetale još 6 sati.
Pa je bila potraga za haljinom za maturalnu. A trebala sam obuti patike... Tek sad zbilja mogu shvatiti pojam maratonski shopping.
Neke ulice smo prošle nekoliko puta. Tko je vidio orijentirati se po imenima ulica ili trgovima. Ja sam to radila pomoću plakata i dućana :P Sve u svemu, bilo je lijepo, kratak izlet i jedva dočekala doći doma. Zaspala čim sam pomirisala jastuk. Zaključno...kući je ipak najljepše Toto :)

- 15:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.10.2006.

this is my mixed tape 4 her

you said: we ride,yeah we ride, we ride..
Image Hosted by ImageShack.us
Bring me men
Bring me men who'll turn the page
Men with vision
Visions of a new age
Who will not engage
In foreign rage and distant war
Whose policies of peace
Legends and Legacies restore

This corner of the earth is like me in many ways
I can sit for hours here and watch the emerald feathers play
On the face of this I'm blessed
When the sunlight comes for free
I know this corner of the earth it smiles at me

Put on a little dylan
Sitting on a fence
I say that line is great
You ask me what I meant by
said I shot a man named gray
Took his wife to italy
She inherited a million bucks
And when she died it came to me
I cant help it if Im lucky
Only wanna be with you
Aint bobby so cool
Only wanna be with you

And in the naked light I saw
Ten thousand people, maybe more.
People talking without speaking,
People hearing without listening,
People writing songs that voices never share
And no one dare
Disturb the sound of silence.

I read bad poetry
Into your machine
I save your messages
Just to hear your voice
You always listen carefully
To awkwards rhymes
You always say your name
Like I wouldent know its you
At your most beautiful

Sometimes it's hard to know where I stand,
It's hard to know where I am,
Well maybe it's a puzzle I don't understand.
Sometimes I get the feeling that I'm
stranded in the wrong time
where love is just a lyric in a children's rhyme

When you wake up in the evening and the day is shot
Find yourself complaining about the things you ain't got
Never goes just the way you want it to
Cliché of the day, "c'est la vie", that's just life

Yes, no, maybe
I don't know
Can you repeat the question?
You're not the boss of me now, and you're not so big

tko pogodi sve pisme bez varanja dobija sladoled od limuna i cokolade ;)
nah..samo nesto sto me provuce kroz dan. a koji put i noc.
bolje i to nego da trosim slova na gluposti kojih bih mogla istresti cijelu vrecu, a ne da mi se nikom sad mazati oci. pa, ako se da iz ovoga ista skuziti o meni ovih dana, super. ako ne....super :) (ionako se ne događa nista :))

- 16:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.09.2006.

i wanna go back 2 Kansas Toto

Vratih se ja sa maturalca u Grčkoj. Još uvijek umorna, promukla i pomalo bolesna. Busom smo krenuli prema Veneciji. Vozač nas je izgubio nekoliko puta. Vodič Joško je pitao mještane za put. Gledali su a malo čudno jer je nosio kravatu na kravice utaknutu u džep košulje. Pjevali su natrodnjake u busu...oh joy.. Ukrcali se na cruiser koji je zapravo veći trajekt. Soba bez prozora. Posada je u najmanju ruku čudna, pjeva i pleše po hodnicima. Nikog nije bilo u disku osim nas i par Grka koji su plešući nalikovali na plastične pse s pomičnom glavom u autima. Joško nas je svako jutro ustajao u 7 pa smo mu izbeštimali sve po redu. Napokon smo pristali u Peloponez i nakon 30 minuta vožnje vozač se opet uspio izgubiti. Nakon vožnje u krug smo našli hotel. predivan, odmah kraj plaže. Wc bez brave. Glupi Grci su me mislili baciti u bazen, ha! As if. Vratila se iz diska, probudila frendicu koja je zadrijemala u sobi da bi skužile da imamo porno program na tv-u. I onda niti jedna nije uspjela zaspati jer smo se gušile od smijeha. Ujutro je slijedio maraton od Korinta preko Mikene do Epidaura. Zavidjela sam onim psima i mačkama što su se izležavali po ulicama. Bilo je 40° u hladu...većina love je išla na boce vode. U prosjeku 10 boca na dan. Čuvari su bili jako ljubazni: "No flashing, no posing, no touching, no sitting, no breathing!." Popodne smo stigli u Atenu. Kad smo vidjeli hotel i okolicu zaključili smo da nema nekog smisla izlaziti iz soba do povratka. Bronx bi ovdje predstavljao elitni kvart. Ali smo se frendice i ja ipak odvažile i izašle van sa profesorima i vodičem. Nisu nas htjeli pustiti same. Kasnije smo skužćile da je to zato što je 90% Grka ugroženo. Ugodno iznenađenje je bilo to što je centar bio 2 ulice od hotela. A centar je vrvio ljudima, dućanima, trafikama. Imaju super čokoladno mlijeko i grafitere. I neobično puno sex shopova. Opet, jer je 90% Grka ugroženo. Stigli smo na smjenu straže ispred palače. I zbilja nose bijele suknjice i crvene cipelice sa crnim pomponima. Joško se svakih 15 min zaustavljao da kupi nešto za jesti. Kad smo se vratile u hotel ,već smo imale gošći. Macu smo potjerale natrag kroz prozor a mi smo se svalile na krevete. Ujutro nam je opet svratio Joško jer nismo smjeli zakasniti na bus za Partenon. I bilo je premoćno. Vrat zaboli od gledanja prema gore. Pa se skoro nisam posklizla na stepenicama. Nismo imali bus do hotela pa smo se vratili pješke i svratili do buvljaka na mali shopping od 5 sati. Lik mi je rekao da izgledam kao Grkinja. "Haha yeeees, Croatians are good, me like u, no Germans, Germans baaad."...Drugi nas je htio pratiti do hotela. "Oh, don`t be a pedofile." "No no,i don`t mind. Want my number?" Ugroženo. A imaju super ledene skove koji te drže cijeli dan. Sama sam bez karte grada našla put natrag do hotela. Sad nek mi netko kaže da cure imaju slabu orijentaciju. Inače se u svom gradu izgubim ali u gradu zemlje u kojoj nikad nisam prije bila...i rocked it! smijeh Posjet disku u centru. Splićani su isto bili. Phenomenalno plešu dok su naši uglavnom sjedili za šankom i cugali. Puštali su i našu muziku. Oznojila sam se kao omanje prase. Izašla vani. Taxi do hotela. Svaki komad robe sam usrala hranom. Soba otvorena za sve. Cure sinkronizirano podrigivale. Likovi su se ponosno šetali hotelom samo u donjem rublju i ručnicima. Takva prilika za ismijavanje se nije propustila. Ne moram ni govoriti da su to bili ručnici za lice. Grci se javljaju na telefon sa "ejla". Dobila sam menzis. Odmah slijedeći dan smo se penjali do Posejdonovog hrama. preživih i to. Slikala urezano ime Lorda Byrona. Navečer su nas odveli u tradicionalni Grčki restoran uvjeravanjem stila: "..ili ću te probuditi sutra u 5 pa ti budi pijan noćas." Trbušna plesačica od 50 godina. I opet likovi u suknjama. Hranu nitko nije ni taknuo. Pjevali su "Marijana, slatka mala Marijana, tebe cu cekat ja dok svane dan.....ponoc, ponoc davno vec je prosla, Marijana nije dosla na prvi rendezvous." And the crowd went wiiiiild! I glazba iz filma "Grk Zorba". Izgubili bus, pješke do hotela. Ujutro napustili Atenu i krenuli u Delfe. U podne se penjali do vrha. Crkli. Odahnula sam kad smo se ukrcali na brod. Ovaj put je soba imala prozor. Nisu mi htjeli dati spavati ali na njihovu veliku žalost ni skakanje po meni ni puštanje muzike kraj mojeg uha me nije probudilo. Bilo je malo nevrijeme. Dok su se ostali držali za krevete i usta ja sam žderala grickalice. Zaspali smo i zakasnili na večeru. Trčali da stignemo bar nešto pojesti. Osjetili miris iz kuhinje. Okrenuli se i vratili u sobu. Stigli u Veneciju. Trčali za Joškom koji je imao snage marširati sve do glavnog trga. Tuke se ipak uspjele izgubiti iako je on cijelo vrijeme mlatarao svojom bijelom majicom po zraku da ga vide dok sam ja skakutala iza njega i pjevušila "I`m 2 sexy 4 my shirt". Gondolijeri lijepo pjevaju. Svi su spavali u busu sve do doma. Na kraju je Joško dobio najjači pljesak radi svog nezaustavljivog entuzijazma. Čim sam stigla doma sam navalila na hranu. Smršavila sam. I izgubila živce. Idem sad na oporavak. Samo pitajte stričeka u bijeloj kuti za sobu broj 53.

- 14:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.08.2006.

moj naklon

Moj jadni comp nije imao net neko vrijeme pa nisam ni bila u mogućnosti napisati post. Ok, to je dio istine. Drugi dio je da nisam jednostavno imala pojma o čemu bi pisala. A sad je samo malo bolje. Jer mi se posljednjih dana vrzma jedna misao po glavi. Dobila sam neku čudnu potrebu da zagrlim stablo. Ali ne onako jednom kratko zagrliti i mahnuti mu u znak pozdrava. Ne, ne. Jedan duuugi zagrljaj kao što bi dali starom prijatelju kojem treba utjeha nakon što je izgubio veliku lovu na kladionici. Ili svom plišanom medi netom što ste mu prišili natrag oko.
Ali i želim hodati po kiši da mi se koža utopi.
Crtati do jutra dok me ne zaboli ruka i vid se ne zamuti.
Mirisati zrak kasno navečer.
Sjediti uz svjetlost svijeće i prebirati po stranicama neke stare, prašnjave, meko ukoričene knjige koju mama drži na najvišoj polici.
Polizati ostatke šlaga sa dna zdjele.
Uputiti turista na pravi put. Ok, to su već snovi jer i sebe izgubim za tren.

- 16:50 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 08.07.2006.

summertime and the livin is easy


Image and video hosting by TinyPic
I tako bijah i ja na otoku s frendicom. More, sunce, Nijemci, školjke, rođaci, komarci, macaklini, krema za sunčanje, trač partije, prežderavanje bombonima, prežderavanje općenito, leptiri, šetnje, nagle promjene vremena, sapunice, Shakira Shakira, bubice, snovi, kartanje, glupi časopisi, Alfonsino, pssst jeka, ukočena leđa, Britney i BSB pri šetnji u moru u odjeći, susjedi, savjeti o ljubavi bake koja sluša Pink Floyd, disko s 5 ljudi, didova kuhinja, krijesnice...
Sve što treba za par dobrih dana na moru.
Prije povratka na asfalt. I evo me opet doma, čekam malo sunca. Subota je navečer.
Češkam ugrize komaraca. Jedem sladoled kućne proizvodnje. Bušim žuljeve. Gledam utakmicu.
Cause I had the time of my life....
Enuff said.
Goodnight beautiful people.

- 22:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 24.06.2006.

može li mi netko reći

Može li mi netko reći što ja želim. Čemu se nadam? Što očekujem od sebe? Što to radim od sebe? Jer sam se ja malkice sad izgubila.. Kako netko uopće ovako rano može znati što želi napraviti od sebe i svog života.. Zašto ne postoji tipka kao ff pa da vidimo: aha, ako to napravim onda ću za 3 godine biti tu i to će biti tako, ali ako umjesto tog napravim ovo...
Ovako je kao da igram pikado s povezom za oči....postoji velika šansa da ozlijedim samu sebe..
Ja sam od onih osoba koje obožavaju rutinu. Iste marende svaki dan, isti raspored ustajanja, uvijek 2 puta provjeriti jesam li ponijela ključeve, uvijek složiti papirić prije nego ga bacim, isti najkraći provjereni put do škole. To je moja furka. Kome još treba adrenalin.smijehŠto kad se budu trebale uvesti promjene? Hoće li to biti taj push faktor. Koji će me napokon natjerati na pravljenje nekih rizika. Ili da jedan dan jednostavno ne ponesem ključeve..
Ne, to ne bi bila ja.....zašto popravljati ako funkcionira. Bar 1 dio mene koji je sasvim moj. Šigureca.

Image and video hosting by TinyPic

- 16:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 07.06.2006.

spleen

..............................................................................................puhnuti će bura....uskoro..........Murphy je djelomično u pravu...........dobro jutro Baudelaire...............................................još jednom je ciklus završen kad je patuljak ulio zadnju čašu u 70%.............dobro jutro radni narode Crne Gore, točno je podne....................

- 19:37 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 23.05.2006.

pukla kao kokica

Image and video hosting by TinyPic
Danas sam pošla sa zadnja 2 sata u školi. Nisam mogla više izdržati sjediti unutra s tim ljudima koji su me neprestano propitkivali kako sam i zašto sam tužna ili po nekima ljuta. Kako sam htjela samo izletjeti iz razreda i potrčati...Zašto ne mogu shvatiti da nekad samo želim šutjeti i biti sama. Bez ikakvog posebnog razloga. Samo biti u tišini. Nakon uspješnog bijega iz ustanove sam s 2 frendice prošetala gradom u utaborila se u kaficu nedaleko od rive. Kraj nas su sjeli ljudi s malenom curicom. Ubrzo je ona našla put do našeg stola. Bez obzira na to što je stajala pola metra od nas mahala nam je 5 minuta.smijehRazdragala me toliko da sam pomislila da i nisu svi ljudi pa toliko grozni...i da ih ne mrzim baš sve. I vidi stvarno, svi oni su nekad bili takvi. Što im se dogodilo...zar su ta djeca zbilja izgubljena. Ili samo lutaju negdje čekajući da ih se njihovi odrasli JA sjete. Ako ih se ikad više sjete. Na što sam ciljala više ni ne znam jer je ovo bila debela digresija.wink Pa ću ja ovdje stati. Laka vam noć i slatki snovi...Budite ludi, čudni i sve u čemu uživate.

- 20:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
sve o životu sad već malo poblesavljene tinjedžerke;)



Cursors from Dolliecrave.com